|
Primer 4.
Za vreme rojenja, ali i posle glavne paše, u praznim
košnicama formiraju se dva manja društva sa po 4-5
okvira. Ista se formiraju od mladih pčela i zatvorenog
legla, sa hranom i razređenim medom umesto vode. Čim
se sve starije pčele vrate u svoje košnice, svakom
novoformiranom društvu se doda mlada sparena matica,
zreli matičnjak, odnosno ako ovih nemamo, onda starija
matica kojom raspolažemo. Matice je bolje dodavati na
okvir sa poklopcem od žičane mreže (kavez poklapač).
Svako se društvo stavi do krajnjih zidova košnice, a
sredinu košnice treba ostaviti praznu, čime ostavljena
praznina čini neku vrstu pregrade. Oba društva treba
da se služe jednim, po sredini košnice otvorenim
zajedničkim letom, a oba gnezda treba dobro utopliti.
U početku, pčele će se malo buniti pri zajedničkom
izlazu i ulazu, ali kasnije će se rasporediti među
sobom. Kako se pojedino društvo bude razvijalo, tako
im treba dodavati ramove sa satnim osnovama, sve dok
se košnica potpuno ne popuni. Posle toga treba oba
gnezda spojiti, što omogućava da se na daleko brži
način dođe do jakog društva.
Primer 5.
Kada se u košnicama nalazi veća količina zrelog legla
i suviše neuposlenih mladih pčela (što dovodi do
rojevog nagona), obrazuju se manja društva sa 4-5
okvira zrelog legla, hrane, i razređenog meda umesto
vode. U takva društva dodaju se 2-3 matice, a ako su
slabije, sa manjom plodnošću, onda i više. Prethodno
ih treba držati 3-4 sata u jednom kavezu, zatvorene,
sve do prekida neprijateljstav među njima. Ako dođe do
međusobnog napada nekih matica, kavez malo protresti i
one će se razići svaka na svoju stranu. U svakom
slučaju, kavez sa maticama držati u toploj prostoriji,
bez pčela, i za to vreme moraju biti snabdevene sa
hranom. Posle toga, na već opisani način izvršiti
dodavanje u pripremljena društva.
Primer 6. Kod dodavanja starijih
matica, pčelar Gurjanov, sa većim uspehom primenjuje
sledeći način: Sredinom sunčanog dana uzima iz
mladog, veštačkog roja sa mladim pčelama (koje još ne
izleću) ram i jednu njegovu stranu osvetli suncem,
te na tu stranu pušta iz kaveza staru maticu, a iz
drugog kaveza, drugu, naporedo do prve. Ako tako
zbližene matice napadnu jedna na drugu, treba prstom
napad onemogućiti, tj. pregraditi im put i onemogućiti
susret. Posle nekoliko minuta, prestaće
neprijateljstvo među maticama, a iza toga može se, na
isti način dodati i treća matica. Čim se
neprijateljstvo među maticama smiri, ram sa maticama
se može vratiti u sredinu novoformiranog roja sa
mladim pčelama, a plodište dobro utopliti.
Primer 7. Da bi se uštedelo u medu, koji se
mnogo troši radi držanja rezervnih matica u posebnim
nukleusima, može se više matica držati preko zime u
jednom društvu. Uzme se malo veći kavez (to se čini za
vreme i najmanje paše) čija je dužina 150, a visina i
širina do 25 mm. U kavez se u jednom uglu stavi tzv.
čvrsta hrana (na četiri dela sitno samlevenog šećera
uzima se jedan deo toplog meda). Najpre se uzme jedna
matica i stavi u pripremljeni kavez, a zatim druga,
treća i tako koliko ih ima za tu svrhu. Maticama ne
treba dodavati pčele. Kroz žičanu mrežu kaveza, matice
posmatrati, i ako se primeti neprijateljstvo među
njima, kavez malo protresti u ruci i matice će
prestati da se napadaju. Kavez treba uneti u toplu
sobu, gde je temperatura oko 270S, i držati
ih tako zatvorene 4-6 sati. Posle tog vremena staviti
zatvoren kavez između okvira, u košnicu, kojoj je
prethodno oduzeta matica. Nakon 24 časa, kavez
izvaditi, malo ga otvoriti, i na taj otvor postaviti
ranije pripremljenu čvrstu hranu ili parče veštačkog
saća namazanog medom. Kavez vratiti na mesto sa kojeg
je uzet.Pčele će ubrzo progristi satnu osnovu, odnosno
hranu i osloboditi sve matice.
Prema navodima pčelara Daniljenka – koji
je ovaj eksperiment vršio punih 15 godina – matice će
zauzeti svaka po jedan okvir i brzo početi sa
polaganjem jaja.
Među njima neće doći do borbe, ako se u svemu postupa
na prethodno navedeni način. Ovako sačuvane matice
mogu se korisno upotrebiti za obrazovanje i povećanje
broja pčelinjih društava. Kada se odgaje nove matice,
od najboljih na pčelinjaku, onda se umesto starih
matica ove dodaju novim društvima. Od starih se mogu
ponovo stvarati nova višematična društva i matice
koristiti do njihove prirodne smrti, ako daju dobro i
kvalitetno potomstvo.
Primer 8.
Već pomenuti pčelar K. M. Daniljenko, praktikuje
držanje preko zime, više matica u jednom društvu.
Početkom novembra, tj. kada se pčele skupe u klube, iz
jednog društva pronađe maticu i privremeno zatvori u
kavezić, dodavši joj čvrste hrane. Ovoj matici dodaje
se još 4-5 matica iz nukleusa. Ako se primeti da
napadaju jedne na druge, kavez protresti kao u
prethodnom primeru. Kroz 15 minuta matice će se
naučiti zajedničkom životu, neće se napadati, i u tom
stanju treba ih držati, u toploj prostoriji, do
sledećeg dana. Nukleuse pripojiti osnovnim društvima.
Sledećeg dana, kada pčele ne izleću, otvoriti društvo
od kojeg je oduzeta prva matica, i ne vadeći okvire, u
svaku uličicu, iznad klubeta, pustiti po jednu maticu.
Radeći na ovaj način, autor tvrdi da je u
proleće, u odabranom društvu uvek nalazio sve matice
žive. Ovim načinom uštedi se dosta meda u toku
zimovanja. U proleće, prilikom prvih pregleda mogu se
sanirati eventualni bezmatci, a i ostaviti sve matice
u jednom društvu, koje će doprineti brzom razvoju tog
društva. Potrebno je samo, na vreme, voditi računa o
proširenju prostora, dodajući izgrađeno saće ili satne
osnove. Od ovih matica možemo formirati i nova društva,
a njihov kraći ili duži opstanak u novoj zajednici,
zavisi od starosti i kvaliteta navedenih matica.
Daniljenko napominje, da se pri primeni navedenog
metoda treba pridržavati sledećeg:
-
dodavati matice u vreme kada se pčele pripremaju za
zimovanje i kada su obrazovale klube
-
ako u rano proleće nema bezmataka, matice upotrebiti
na jedan od napred navedenih načina. |